Hej, mnoge vatre sam lozio, i mnoge vode zamutio nošen sreæom i zlom.
I da znaš, tri sam banke potrošio, a da nisam ni slutio, da sve to tek prohuji s vihorom,
jednom za uvek...
Hej, gde su sad oni klikeri, trešnje sa periferije, sveske iz šestog b?
Gde su sad svi gimnazijski šminkeri, prve studentske ferije i èežnjiva pisma iz armije?
I vidiš veæ sam tu, na pola puta - sve je dim! I fotografije od vremena izbledele. I vidiš veæ sam tu, na pola puta, sad mi trebaš ti, budi vodiè moj kroz mutne predele.
Hej, èudne staze do uspeha, èvrsta vera u drugove, sve je to varljiva stvar.
I sad, ako postoji uteha, ja nisam praštao dugove i svakom sam vratio isto bar.
I vidiš vec sam tu, na pola puta...
Hej, sada znam gde sam grešio i gde sam, na žalost, bio gad, a gde, na žalost, ne.
I da znaš, sve sam rebuse rešio, ali ipak se ponekad još zaletim na vetrenjaèe.